Posjeti Jasku!

Kredenc

Kredenc, nedavno restauriran i izložen u kulturno povijesnoj zbirci muzeja, spada u drugu polovicu XIX. stoljeća, stilom je neorenesansni. Sjajan je primjer vrlo raskošnog salonskog namještaja između 1870. - 1880.-tih. Najvjerojatnije je njemačkog ili austrijskog porijekla a nalazio se u špajzcimeru, blagovaonici jedne građanske kuće u samom centru Jastrebarskog. Prema dimenzijama i kvaliteti izrade spada u ekskluzivnu kategoriju namještaja onog vremena. Izrađen je od punog drveta.

Pojam cupboard ili sideboard ormarić za suđe (cup, eng. - šalica) je izvorno korišten za opisivanje pokrajnjeg stoliće za posuđe ili za posluživanje, također poznatih i kao “švedski stol”, jer su povijesno gledano, u Švedskoj prvi put korišteni za postavljanje velikih zaliha hrane i pića, poznatih kao smorgasbords. Koncept švedskog stola proširio se prvo u Francuskoj, a potom i čitavom Europom. Ovakvi elementi blagovaonskog namještaja obično su imali između jedne i tri police za odlaganje, a tada su im dodavane ladice jedna ili više njih. Riječ ormar postupno je značila zatvoreni komad namještaja za što je u hrvatskom jeziku kredenc; preuzet prema njemačkom nazivu credenz ili izvornom talijanskom credenza.

Podrijetlo engleskog pojma je zanimljivo i dolazi od engleske riječi credence - vjerodostojnost i latinske riječi za credo - vjerovanje, iako više nije relevantno za njegovu suvremenu uporabu, s obzirom da su prve credenze (bočni stolići) korištene kroz povijest kao mjesto za hranu koja se trebala kušati za testiranje otrova prije nego što bude poslužene velikodostojnicima. Premda su rani kredenci malo više od stolova, obično smješteni uz zid, ili jednostavna polica na zidu u blizini blagovaonice koja se koristila za tanjure i hranu tijekom jela (za razliku od ormara koji je bio veće stalno spremište za tanjure i šalice) uskoro su se proširili kako bi se omogućila pohrana posuđa u zatvorenom dijelu.

Predmeti koji su bili vrijedni za prikazivanje u dnevnim sobama i salonima (pronašli su dom u kredencima, uglavnom sofisticiranijim verzijama, koji su počeli kao niski ormarići na stoliću i koristili se za prikazivanje u bogatim srednjovjekovnim dvoranama. Najčešće su izrađivani od hrastovine, ali i mahagonija, brijesta, oraha, lješnjaka. Izrađivani su od izblanjanog drveta ili furniranog. U 16. stoljeću pojavili su se u cijeloj Europi. Mogu biti niski, s otvorenim policama ili viši s ormarićima i vratima. U ranijim, aristokratskim periodima poput baroka (16.-17. st.) ili rokokoa  (17. -18.st.) namještaj je, uglavnom izrađen od drva te oplemenjen rezbarijama, furnirima, intarzijama, pozlatama. Najpopularnije vrste drva, u ranijim periodima, bile su orahovina, ebanovina, mahagonij, dok su svijetli interijeri rokokoa preferirali ružino i limunovo drvo, te egzotični palisander.

U 18. stoljeću pojavile su se blagovaonice kao zasebne prostorije isključivo u svrhu blagovanja pa se povećala učestalost korištenja kredenca. Često imaju zakrivljene vrhove s tankim nogama, a njihovi bočni skladišni dijelovi mogu biti veći od središnjeg. 1815. godine, dolaskom bidermajera, prvog građanskog stila interijer je postao znatno jednostavniji. Namještaj je simetričan, uglavnom bez ukrasa poput intarzija ili rezbarija, ali su prisutni neki dekorativni elementi iz prijašnjih epoha. Multi-funkcionalnost i udobnost čine ga praktičnim u uređenju skučenijih interijera građanstva.  Do kraja 18. stoljeća, kredenc se povukao u kuhinju gdje je postao upotrebljiviji komad koji sadrži ispod otvorene police i zatvoreni dio (s vratašcima ili ladicama) - te tako postaje preteča današnjih kuhinjskih ormarića.

Izvor: Gradski muzej Jastrebarsko 

Nazad